{"id":1040,"date":"2019-03-11T17:50:41","date_gmt":"2019-03-11T16:50:41","guid":{"rendered":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/?p=1040"},"modified":"2024-01-20T22:26:45","modified_gmt":"2024-01-20T21:26:45","slug":"kako-da-prihvatimo-realnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/oblasti\/kako-da-prihvatimo-realnost\/","title":{"rendered":"Kako da prihvatimo realnost?"},"content":{"rendered":"<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Realnost u kojoj \u017eivimo je vrlo \u010desto te\u0161ka i neprijatna. Svakodnevno do\u017eivljavamo razne frustracije, neuspevamo da ostvarimo ciljeve, ljudi nas ne tretiraju onako kako ne bismo \u017eeleli, ne uspevamo da na\u0111emo adekvatnog partnera, ne nalazimo ni pribli\u017eno savr\u0161ena re\u0161enja za \u017eivotne pote\u0161ko\u0107e sa kojima se suo\u010davamo i sli\u010dno\u2026 <em>Svet u kojem \u017eivimo, jednostavno nije savr\u0161eno mesto i nije tu da bi udovoljavao nama i na\u0161im <a href=\"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/oblasti\/licni-i-profesionalni-razvoj\/koja-je-razlika-izmedju-zelje-i-potrebe\/\">potrebama ili htenjima\u2026<\/a><\/em><\/p>\n<p>Ali ipak, pored svega navedenog, mi ne moramo da se ose\u0107amo o\u010dajno ili depresivno. Nije realnost ta koja direktno izaziva ova disfunkcionalna ose\u0107anja. Verovatno se sada pitate \u0161ta onda dovodi do ovakvih emocionalnih posledica? Dovodi privr\u017eenost nefleksibilnom i nerealisti\u010dnom na\u010dinu razmi\u0161ljanja kao \u0161to je:<em> \u201c\u017divot i drugi ljudi moraju biti bolji nego \u0161to jesu i trgi\u010dno je ukoliko ne mo\u017eete da na\u0111ete dovoljno dobro re\u0161enje za \u017eivotne pote\u0161ko\u0107e koje imate\u201d.<\/em><\/p>\n<p>U daljem tekstu \u0107emo preispitati ovaj na\u010din mi\u0161ljenja i videti za\u0161to je on \u0161tetan za nas.<\/p>\n<ol>\n<li>Ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi drugi ljudi morali da se pona\u0161aju bolje nego \u0161to se pona\u0161aju, \u010dak i ako je njihovo pona\u0161anje zaista lo\u0161e. Me\u0111utim, ljudi uglavnom misle na slede\u0107i na\u010din: \u201cS obzirom na to da mi se ne dopada na\u010din na koji se ljudi pona\u0161aju, oni onda ne bi ni smeli tako da se pona\u0161aju.\u201d Tako\u0111e, i ako vam se ne dopada kako te\u010de va\u0161 \u017eivot i ono \u0161to vam se de\u0161ava, ti doga\u0111aji se ipak de\u0161avaju i smeju da se de\u0161avaju. <em>Dakle, va\u017eno je da shvatite da se realnost ne menja u skladu sa va\u0161im \u017eeljama i potrebama.<\/em><\/li>\n<li>\u010cinjenica da se drugi ljudi ne pona\u0161aju onako kako o\u010dekujete ne mora biti toliko lo\u0161a po vas, osim ako sami od toga ne napravite katastrofu. Ukoliko vam va\u0161 partner ne pru\u017ea dovoljno pa\u017enje, mo\u017eete osetiti da vam to ne prija, ali vas ne\u0107e previ\u0161e uznemiriti. Osim ako, sami sebi ne proizvedete to uznemirenje niskom tolerancijom na frustraciju. Tako\u0111e, ukoliko vam se de\u0161avaju lo\u0161e stvari (izgubili ste posao, partnera&#8230;) prirodno je da se ne\u0107ete ose\u0107ati dobro, ali \u0107ete se ose\u0107ati jo\u0161 gore ukoliko sebi po\u010dnete da govorite: <em>\u201eOvo ne bi smelo da se de\u0161ava i ja to ne mogu da podnesem.\u201c<\/em><\/li>\n<li>Zamislimo da vam u \u017eivotu zaista lo\u0161e ide i da se vi konstantno nervirate zbog svega \u0161to vam se de\u0161ava. Da li stvarno mislite da vam nerviranje poma\u017ee? \u0160to se vi\u0161e nervirate to vam je \u0161ansa da popravite ono \u0161to ne valja manja. Npr. Ukoliko ste imali konflikt sa partnerom jer vam ne pru\u017ea dovoljno pa\u017enje, va\u0161 izliv besa mo\u017ee samo dovesti do toga da partner krene da se brani, pravda ili krene vas da optu\u017euje za ne\u0161to \u0161to njemu smeta. Dakle, \u0161anse da promeni svoje pona\u0161anje postaju minimalne i tenzija me\u0111u vama samo raste.<\/li>\n<li><strong>Epiktet je davno rekao da ono nad \u010dim mi ve\u0107i deo vremena imamo kontrolu jesu na\u0161e pona\u0161anje i na\u0161e reakcije, ali da nemamo takvu mo\u0107 i kontrolu nad pona\u0161anjem druge osobe.<\/strong> Dakle, ukoliko vam se desi da se uznemirite zbog tu\u0111eg pona\u0161anja prema vama ili generalno, to zna\u010di da se uznemiravate oko ne\u010dega \u0161to je van va\u0161e kontrole. Va\u017eno je upamtiti da su drugi ljudi nezavisna bi\u0107a i da imaju pravo da se pona\u0161aju kako \u017eele, \u010dak i ako se to nama ne dopada.<\/li>\n<li>Uznemiravanje povodom tu\u0111eg pona\u0161anja i reakcija, vrlo \u010desto nas udaljava od onoga \u010dime bi trebali da se bavimo, a to je na\u0161e pona\u0161anje i na\u0161e reakcije. <em>Ukoliko pa\u017eljivo pravilno negujete svoju \u201eemocionalnu ba\u0161tu\u201d, ni najve\u0107e oluje vas ne mogu sru\u0161iti, a dodatno je i to da \u0107ete tada zapravo mo\u0107i da uti\u010dete na to da se ljudi i \u017eivot promene na bolje.<\/em> Sa druge strane, preterano opetere\u0107ivanje oko onoga \u0161to se de\u0161ava spolja i nad \u010dim nemate kontrolu \u0107e vas iscrpeti i ostaviti vam malo prostora za bavljenje sobom i svojom &#8222;<em>emocionalnom ba\u0161tom&#8220;<\/em>.<\/li>\n<li>Ne postoji savr\u0161eno i potpuno ispravno re\u0161enje za probleme koje imate jer je malo toga u \u017eivotu crno-belo, mi uglavnom \u017eivimo u svetu nijansi. Me\u0111utim ukoliko od sebe zahtevate da prona\u0111ete idealno re\u0161enje, mo\u017ee vam se desiti da previdite neko koje je dovoljno dobro i sasvim zadovoljavaju\u0107e.<\/li>\n<li>Ako na sve ovo dodate i to da bi bilo katastrofalno da ne na\u0111ete savr\u0161eno i ispravno re\u0161enje za svoj problem, onda se ose\u0107ate anksiozno. Pritom \u0107ete zbog takvog stanja lo\u0161ije procenjivati, stvarati sebi \u0161ansu da zapravo ne odaberete zadovoljavaju\u0107e re\u0161enje. Na kraju, mo\u017eete sebi jako zamerati ukoliko se ispostavi da ste napravili gre\u0161ku.<em> Me\u0111utim, ukoliko prihvatate mogu\u0107nost da ne odaberete pravo re\u0161enje i napravite gre\u0161ku, lak\u0161e \u0107ete je podneti ukoliko se ona desi i mo\u0107i \u0107ete ne\u0161to iz nje da nau\u010dite.<\/em><\/li>\n<li>Perfekcionizam kao \u017eivotna filozofija je vrlo \u010desto jako odma\u017eu\u0107a. \u010cak i da ste se pribli\u017eili nekom savr\u0161enstvu, jako ste uspe\u0161ni u poslu, imate pored sebe osobu koja vam odgovara, imate odane prijatelje itd. nikada zapravo ne\u0107ete mo\u0107i da dostignete svoje perfekcionisti\u010dke ciljeve. A za\u0161to je to tako?<strong> Zato \u0161to je svet nesavr\u0161eno mesto, prepuno pogre\u0161ivih ljudskih bi\u0107a, neizvesnosti&#8230; \u010cak i ako uspete da u nekom trenutku dostignete savr\u0161enstvo, \u0161anse da tu i ostanete su vam nikakve. Za\u0161to? Zato \u0161to \u017eivot nije stati\u010dan, ve\u0107 promenljiv. I na kraju dopalo vam se ovo ili ne, predla\u017eem vam da prihvatite realnost i \u017eivot onakvim kakav jeste -promenljiv i pun nesavr\u0161enosti- jer \u0107ete u suprotnom morati da se suo\u010dite sa anksiozno\u0161\u0107u i o\u010dajanjem.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp; Realnost u kojoj \u017eivimo je vrlo \u010desto te\u0161ka i neprijatna. Svakodnevno do\u017eivljavamo razne frustracije, neuspevamo da ostvarimo ciljeve, ljudi nas ne tretiraju onako kako ne bismo \u017eeleli, ne uspevamo da na\u0111emo adekvatnog partnera, ne nalazimo ni pribli\u017eno savr\u0161ena re\u0161enja za \u017eivotne pote\u0161ko\u0107e sa kojima se suo\u010davamo i sli\u010dno\u2026 Svet [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1041,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[147,146,74],"class_list":["post-1040","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-oblasti","tag-prihvatanje","tag-realnost","tag-rebt"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1040","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1040"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1040\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1045,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1040\/revisions\/1045"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1041"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihologbeograd.rs\/backup\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}