Šta je to socijalna anksioznost?

Ljiljana* ide u srednju medicinsku školu u Beogradu. Živi u iznajmljenom stanu sa svojim roditeljima. Nikada nije bila u vezi i nema puno bliskih prijatelja. Kaže za sebe da je veoma nesigurna kada je u kontaktu sa drugim ljudima. Kada joj je potrebna neka informacija, a ne poznaje tu osobu koja može da joj pruži informaciju, ona joj nikako ne prilazi. Kada je u okruženju ljudi koje poznaje, trudi se da se ne ističe i da uvek bude po strani. Mnogo više voli pismene zadatke od usmenih, jer zna da će se zbuniti, zacrveneti, preznojiti i da će krenuti da muca. Najveće noćne more su joj javni nastupi i interakcija sa suprotnim polom. Navodi da na žurki ne može da priča sa nekim dečkom ukoliko ne popije već dosta alkohola.

Ljiljana doživljava simptome socijalne anksioznosti/fobije. Socijalna anksioznost spada u grupu anksioznh poremećaja i karakteriše je intenzivan strah i nelagodnost u socijalnim situacijama.  Iza ove nelagodnosti/straha nalaze se iracionalne misli da će osoba u tim situacijama biti procenjivana uglavnom negativno.  Ovo osećanje naročito je izraženo u situacijama koje su značajne (npr. javni nastup, bliski susret sa drugim ljudima, interakcija sa suprotnim polom…) i gde je osobi važno mišljenje drugih. Pored straha koji se odvija na kognitivnom nivou dolazi i do manifestacija na telesnom nivou-drhtanje ruku, ubrzan puls, crvenilo, gubitak glasa ili drhtanje istog, znojenje… Zbog uverenja osobe da ne može da podnese navedene situacije, počinje da ih izbegava i na taj način narušava kvalitet života, ali i održava poremećaj. Preterano samoocenjivanje, strah da ćemo se poniziti i osramotiti, da će drugi primetiti da smo nervozni, uverenje da se ovo samo nama dešava su samo neki od simptoma ovog poremećaja.

*Slučaj je izmišljen za potrebe edukacije o ovom poremećaju

2.213

One Comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.