Ako živimo po navici, da li uopšte živimo?

Era u kojoj živimo je specifična iz mnogo razloga, kao što su stil života ljudi, način razmišljanja i interpersonalni odnosi koje gradimo. Svi znamo da se navedene stavke bitno razlikuju od onoga kako su živeli naši preci. Neki kažu da se ranije bolje živelo i da su ljudi bili srećniji, neki pak kažu da smo danas srećniji jer smo napredovali kao civilizacija na mnogim poljima.

Čini se da je savremeni čovek dosta napredovao na raznim važnim poljima, pametniji je, snalažljiviji, obučen da rukuje raznim pomagalima koji mu olakšavaju egzistenciju, spreman za multitasking… Deluje da je napredak tekao jednako na svim poljima. S druge strane, stiče se utisak da je savremeni čovek prilično nazadovao po pitanju bazičnih životnih potreba, vrlo često usamljen, izolovan od drugih ljudi, sa nerazvijenim kapacitetom za bliskost, emocionalno nepismen i sa nerazvijenim komunikacionim veštinama.

Nakon rečenog, možemo se zapitati: Kako su se prioriteti promenili? Da li samo pasivno pristajemo da živimo onako kako se od nas očekuje, vrednujući najviše ono što nam nameću kultura i društvo u kojem živimo? Hajde da sami sebe testiramo i odgovorimo na neka od ponuđenih pitanja, te ćemo na taj način utvrditi kako funkcionišemo. Pritom, važno je da budemo iskreni prema sebi prilikom odgovaranja na ova pitanja.

Zapitajte se koliko puta vam se desilo da vam bliska osoba nešto priča, a da je vi ne slušate? Koliko puta vam se desilo da shvatite da ne poznajete svoje bližnje? Koliko puta ste imali potrebu da podelite nešto sa nekim, ali vam je bilo neprijatno? Koliko puta ste bili negde fizički, ali ste shvatili da mentalno uopšte niste tu i ne živite taj trenutak?

Složićemo se da bi većina ljudi mogla potvrdno da odgovori na ova pitanja i da smo svi mi nekada doživeli nešto slično, što nije slučajno jer  su ovo tipični problemi savremenog čoveka. Dakle, možemo zaključiti da smo sve udaljeniji jedni od drugih, ali i od sebe samih, žureći za nekim sekundarnim stvarima kao što su karijera, uspeh, prestiž, bogatstvo, a zanemarujući primarnebliskost sa značajnim osobama, građenje kvalitetnih odnosa, poznavanje sebe i osluškivanje svojih potreba, prisutnost u trenutku i njegov pun doživljaj.

Moglo bi se reći da danas živimo u „međusobnom smešnom nepoznavanju, pre svega sebe, a onda i značajnih drugih, kao i to da ne znamo da budemo prisutni u trenutku. Izgleda kao da smo uključili automatskog pilota, sve radimo mehanički i po navici, po planovima i ciljevima koje imamo i koje smo sebi postavili.“ Isto tako, možemo reći da su „naši umovi fokusirani na te ciljeve, koji sami po sebi nisu stvarnost, oni su deo sveta iz snova, fantazije. I onda dolazimo do toga da život živimo po navici, nesposobni da se opustimo, raspetljamo i prepustimo sadašnjem trenutku.“

Da li onda zapravo živimo?

Ukoliko je odgovor ne, možemo upotrebiti neke od tehnika iz psihoterapijskih pravaca koji su se razvili upravo za prevazilaženje ovih teškoća, što bi posledično rezultiralo poboljšanju kvaliteta života.

Sledi preporuka za film koji skreće pažnju na gore pomenuta pitanja i probleme.

1.529

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.