Ljudi, kao socijalna bića, svakodnevno su izloženi ogromnom broju interakcija, susreta, razmena informacija sa drugim ljudima. Stoga su opažanje i procenjivanje drugih osoba nešto što spada u svakodnevne aktivnosti ljudi, a socijalna percepcija jedan od osnovnih mehanizama socijalne interakcije. Kako se ponašamo u interakciji, kao i kakve odnose uspostavljamo jedni sa drugima, zavisi u velikoj meri od toga na koji način opažamo i razumemo jedni druge.

Kako naš kognitivni sistem ima izvesna ograničenja u pogledu kapaciteta, a informacija koje do nas svakodnevno dolaze ima mnogo, mi imamo tendenciju da na razne načine uprostimo obradu te gomile informacija koje pristižu koristeći takozvane prečice u obradi i zaključivanju o onome što se dešava.

Formiranje i korišćenje mentalnih prečica u osmišljavanju sveta i oslanjanje na njih, veoma je adaptivno i funkcionalno u pogledu snalaženja u svetu. Međutim, važno je zapitati se kolika je njihova pouzdanost i tačnost? Korišćenje kognitivnih prečica proces zaključivanja čini bržim, ali i podložnim raznim greškama i pristrasnostima. Mnogobrojna istraživanja bavila su se izučavanjem načina na koji ljudi opažaju i osmišljavaju svet oko sebe i ukazala su na veliki broj grešaka u zaključivanju koje tom prilikom mogu nastati. U ovom tekstu govorićemo o jednoj, sa zanimljivim nazivom-samoispunjavajuće proročanstvo.

 

 

Samoispunjavajuće proročanstvo je fenomen koji se odnosi na slučajeve kada pogrešna predviđanja mogu da nas usmere da se ponašamo u skladu sa njima, na način koji će zapravo i voditi ka tome da se to predviđanje obistini, a što će nas onda uveriti da je prvobitno, pogrešno predviđanje zapravo i bilo istinito. Ovaj fenomen je primer automatskog mišljenja, nije rezultat namernog pokušaja osobe da potvrdi svoje sheme i pretpostavke.

Dakle,  često slika koju o nekoj osobi stvorimo, a koja može biti pogrešna, nas vodi ka tome da na osnovu te slike stvorimo očekivanje na koji će se način ta osoba ponašati prema nama. Kako onda može da izgleda naša interakcija sa njom? Mi možemo stvoriti pogrešno uverenje o određenoj osobi i u skladu sa tim uverenjem, očekivanja o tome kako će se ona ponašati. Na osnovu tog našeg uverenja i očekivanja, mi ćemo se prema toj osobi i ponašati na način koji je u skladu sa njima. Naša akcija, izazvaće reakciju, odnosno naše ponašanje (koje je nastalo nakon pogrešne pretpostavke) kod te druge osobe provociraće ponašanje koje smo i očekivali. Takvo njeno ponašanje zatim će doprineti tome da mi još više učvrstimo verovanje u našu početnu pretpostavku.

Na primer, ako neka osoba pomisli da će je partner/ka ostaviti, iako nema realnih razloga za to, i počne da veruje u to, ona postepeno može početi da se ponaša na način koji će na kraju i dovesti do prekida veze, usled toga što je opterećena prvom mišlju o ostavljanju. Može na primer početi da proverava partnera/ku, da često traži potvrde ljubavi, da ‘lovi’ znake u svakodnevnom ponašanju partnera/ke ili da, čak i odustane od te veze i postepeno počne da bude hladnija prema partner/ki jer je uverena da će se njena pretpostavka obistiniti, pa zašto bi se onda i trudila? To partneru/ki može postati opterećujuće, veza može početi da slabi i na kraju da zaista propadne.

Još jedan primer ove greške u zaključivanju: Neka osoba ima pretpostavku da su mladi ljudi nervozni i neljubazni. U skladu sa tim, ona se prema mladima ponaša neljubazno, što provocira da i oni uzvrate neljubaznošću. To njihovo ponašanje, osoba će videti kao potvrdu svoje prvobitne pretpostavke-da su mladi ljudi zaista neljubazni.

Takođe, vrlo često ovaj fenomen može se zapaziti u školskom okruženju. Na primer, nastavnik, na početku školske godine, može imati pretpostavku o mogućnostima svojih učenika, što vremenom može da zaista počne da utiče na postignuća učenika. Recimo, ukoliko neki nastavnik za nekog svoh učenika pomisli da bi mogao imati dobra postignuća, odnosno formira pozitivna očekivanja od njega, on može početi da poklanja više pažnje tom učeniku, da mu daje dodatne zadatke, više pohvala i podrške…A takvo njegovo ophođenje prema učeniku, može dovesti do toga da učenik zaista počne više da se trudi, da više radi i posvećuje se predmetu i posledično, postiže više uspeha. S druge strane, može kod nastavnika postojati pretpostavka o nekom učeniku da ne može da postigne visoke rezultate, da od njega ima manja očekivanja i u skladu s tim, da počne da se ponaša tako što će da ređe daje pohvale, ređe proziva i angažuje na časovima…a takav pristup može doprineti da kod učenika dođe do pada motivacije i odsustvo rada.

Postoji veliki broj životnih situacija u kojima se javlja ovaj fenomen, koji može, kako smo mogli videti iz prethodnih primera, da bude i u vezi pozitivnih i u vezi negativnih ishoda. Ljudi su često skloni da svoje pretpostavke posmatraju kao činjenice (a što najčešće nisu), a zatim da na te misli nadovezuju i druge misli i na taj način sebe uvedu u neko intenzivno osećanje i nađu se u nekoj vrsti emocionalnog problema.  Stoga je značajno upoznati se sa načinima na koje kognitivni sistem funkcioniše, greškama u opažanju i zaključivanju kojima smo skloni i naučiti da ih kod sebe prepoznamo i preispitamo. Preispitivanjem svojih misli možemo kod sebe uočiti obrasce mišljenja koji su rigidni i kojima se uvodimo u intenzivna emocionalna stanja, a zatim se posvetiti njihovom menjanju, u cilju postizanja većeg životnog zadovoljstva.

Kategorije: Blog

dipl. psih. Nađa Gudeljević

Obrazovanje

  • Diplomirala na osnovnim i master studijama na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsek psihologija.
  • Nosilac naprednog praktikuma Racionalno-Emotivno-Bihejvioralne terapije.

Usavršavanje iz oblasti psihoterapije (edukacije, seminari i radionice):

  • Racionalno emotivna i Kognitivno Bihejvioralna terapija dece i adolescenata- trening, primarni nivo (dr Olja Dukić)
  • Racionalno emotivna i Kognitivno Bihejvioralna terapija dece i adolescenata -trening, napredni nivo (dr Olja Dukić)
  • Granični poremećaj ličnosti u adolescenciji-trening (dr Jasminka Marković i dr Jelena Srdanović Maraš)
  • Fenomen rodno zasnovanog nasilja-radionica (Dragana Vujadinović, Sanja Pavlović, Autonomni ženski centar (AŽC))
  • Shema terapija i granični poremećaj ličnosti-radionica (dr Tijana Mirović)
  • Trauma i isceljenje; Integrativni model psihološkog zaceljivanja osoba sa pretrpljenom traumom (dr Tatjana Stefanović Stanojević)
  • Applications of RE&CBT to Couple Relationships:Theory and Practice (Ann Vernon, Ph.D.)
  • VII, X, XI Kongres psihoterapeuta
  • 23. kongres Evropske asocijacije za psihoterapiju ‘’Razum i osećajnost u psihoterapiji’’
  • 4th International Congress of Rational Emotive Behavioral Therapy, Cluj-Napoca, Romania
Višegodišnje iskustvo u radu sa decom i odraslima iz osetljivih grupa. Iskustvo u radu sa decom i odraslima na poziciji psihologa u predškolskim ustanovama e-mailnadjagudeljevic@gmail.com ; telefon 060/6001616

0 komentara

Ostavite odgovor

Avatar placeholder

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *