Strah od bliskosti

Mnogi ljudi su skloni uverenju da svaki čovek prirodno teži da ostvari odnos bliskosti sa drugim ljudima. Često se podrazumeva da smo sa nekim bliski samim tim ako smo u vezi ili ako se ponašamo na određeni način (obično simbolično): činimo gestove, izjavljujemo ljubav, kupujemo poklone… Bliskost može da sadrži navedeno ali to ne znači da ovakvo ponašanje garantuje da ona zaista postoji u odnosu.


Šta je prava bliskost?


Bliskost u odnosu znači da smo upućeni jedno na drugo, da dozvoljavamo drugom da uđe u naš intimni prostor. Karakteriše je odnos poverenja, prihvatanja, razumevanja i emotivne razmene. U prisustvu bliske osobe osećamo se sigurno, prijatno i slobodni smo da budemo spontani, da budemo ono što zaista jesmo.


Šta je kapacitet za bliskost?

U kojoj meri i na koji način ćemo ostvariti bliske odnose u životu najviše zavisi od modela vezivanja i bliskosti koji smo stekli u najranijem detinjstvu, ali i od kasnijih dobrih ili loših iskustava vezivanja u životu. Teorija emotivnog vezivanja govori o tome da afektivno vezivanje u prvom periodu čovekovog razvoja, utiče na to kakvu ćemo bazu stvoriti za sve ostale odnose u životu. U zavisnosti od toga koliko je majka bila responzivna prema detetu (da li je pravovremeno i na pravi način reagovala na potrebe deteta) može se razviti sigurna ali i nesigurna baza za vezivanje u budućem životu. Kasnije, kroz iskustvo te naučene modele nesvesno potvrđujemo u odnosima sa drugim ljudima.


Koji su razlozi da neka osoba ipak, svesno ili nesvesno, bira da živi bez bliskosti?


Iako prava bliskost predstavlja zadovoljstvo i daje kvalitet vezama, ona za neke osobe može biti ugrožavajuća. Strah od bliskosti imaju ljudi sa nesigurnim stilom vezivanja u detinjstvu. Njihova sigurnost može biti poljuljana u emotivnim vezama koje su kasnije ostvarili. Traumatični događaji (smrt bliske osobe, gubitka partnera, raskid…) takođe mogu učiniti da osoba teže ulazi u bliske odnose sa drugim ljudima
ili partnerima. Razlog mogu biti strah od napuštanja, „gubitka sebe“, povređivanja, pretnja njihovoj „slobodi“, osećaj da nisu dovoljno vredni i mnogi drugi. Dešava se da ljudi sa smanjenim kapacitetima za bliskost zasnivaju površne odnose u životu, lišene bilo kakve dublje veze i intimnosti. Kao što je pomenuto u tekstu, kapacitet za bliskost stičemo najpre u najranijem detinjstvu, ali i kroz kasnija iskustva. Od našeg kapaciteta
zavisi i koji stepen bliskosti ćemo ostvariti sa nekom osobom, od čega će zavisiti i kvalitet naše veze pa i života.


Kako se manifestuje strah od bliskosti?


Ukoliko vam se dešava da patite u vezama, ne osećate se sigurno da budete ono što jeste, plašite se da budete iskreni, upotrebljavate taktike („igre“), gajite stil života koji vas čini nedostupnim za druge ili birate nedostupne partnere, moguće je da imate strah od bliskosti.


Kako se prevazilazi strah od bliskosti?

Iskustva klijenata u psihoterapiji pokazuju da se radom na sebi i promenom stila ponašanja i razmišljanja, koji su činili prepreku bliskosti, može poboljšati kvalitet veze i steći veća sigurnost u odnosima. Ukoliko želite da budete bliski ali ne znate kako to da ostvarite, uvek možete potražiti pomoć nekog stručnog lica i pozabavite se ovim problemom. Izobilje resursa kojima smo danas izloženi može dati sadržaj našem životu, ali bliskost predstavlja jedan od važnijih koji mu daje kvalitet. Zbog toga je važno raditi na tome.

298

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.